trening za umiranje

-A gdje nasa ticerka Romana? ..otisla na Mars!
-A ticerka fein vam je rajf. ...hvala...
- A ticerka ja sam zedan..a ticerka 'ocemo dobiti bombone? a ticerka fine vam cipele...

Ticerka je uprkos svim preprekama i pitanjima koja postavljaju mali novopeceni djavoli usjela da odrzi dva casa bez sloma zivaca. Djeca su ipak nase najvece blago. U toku casa ticerkin nos je valjda zaboravio da curi na cemu je doticna jako zahvalna. Nije zahvalna sto je nastavio odma poslije casa...Sutra ticerka ide u nove radne pobjede. Zivjela nova ticerka!

P.S. nova ticerka je dobila ruzu ^^

kao da sam zaboravila kako se pali racunar..a i on se potrudi cim ga upalim da se pregrije i ugasi, ko veli, batali to idi radi stogodj korisno.

a osim lijepog vremena, koje ne uspijevam da iskoristim od obaveza koje izmisljam da mi se zivot cini ispunjen, i nema bas nesto posebno.

ucim. sto jes jes, to radim...svaki dan. al nema od tog nekog slameta, nikako nauciti ja. izadjem - padnem. padnem opet al u depresiju par dana. pa izadjem opet (iz depresije), pa opet na ispit. opet padnem. i tako u krug. nesto sam se o Sizifa ogrjesila moze da ce bit...

i zaljubim se. brat bratu to me osvjezi, ispuni dozu dnevnog sanjarenja i slatko uspava navece...nema nista lose u tome biti zaljubljen. preporucujem.

i tako je to kod mene..zivo!

jest ja vala svake godine napisem neki turbo depresivan post o neizbjeznom starenju i kako ne volim svoj rodjendan i preseravam se nesto...a utvari mi na taj dan svi pokazu koliko me vole, i jedem tortu, i dobijem para da sebi kupim sve sto zelim, umjesto da mi kupuju gluposti koje ne zelim :) i u centru sam paznje, sto svakom lavu prija...i navece se napijem s ljudima koje volim...i ne moram kuvat, prat, cistit...nist ne moram na rodjendan neg se cjeli dan spremam i perem kosu i budem lijepa...i super je to stvar...rodjendan taj...i mama mi je rekla da joj je drago sto me je rodila...a i meni je vala :D

srecan mi rodjendan xD

ona tako fino pozitivno depresivno pise o ljubavi...a ja iako ne zelim o ljubavi da mislim jos uvijek cvrsto u nju vjerujem...ne slijepo. Ali vjerujem. To je zapravo jedna od rijetkih stvari u koje stvarno vjerujem. Ne znam kako sam pocela pisati o vjeri i bolje da prestanem....ustvari, samo skrecem misli od ispita koji je za manje od 12 sati...i necu da odbrojavam i slusam kako prolazi vrjeme...ni da ponavljam vise uzalud naucene recenice...mislim da cu da legnem da spavam...

ajte bok

Kad stavim svoj zivot na dlan i pogledam ga iz raznih uglova skontam da sam donijela dosta losih odluka i da me to debelo kostalo...odrazilo se na neke druge stvari. Ali uglavnom na mene. Negativno. I kad bih mogla da mjenjam neke odluke promjenila bi ih...al o tome ne vrjedi misliti ni pisati.
 Iz svega zakljucih da necu nikad vise dopustiti da budem uvucena u nesto za sta srcem osjecam da nije ok i nije meni po volji. Raditi stvari koje ne zelim da bi nekom drugom ugodila ili da se ne bih osjecala losom osobom zato sto se neko drugi osjeca lose jer ja ne mogu da osjecam ono sto neko zeli da osjecam i komplikujem do nerazumnosti jer ni sama ne razumijen bas najbolje. Al! poenta je da od sad pa na dalje i u buduce ceram samo po svom! :D

i meni ce biti bolje, i ja cu biti ok...