Ali ne razumiješ, ona ga voli istinski i iskreno kako se samo može voljeti jedan lijep muškarac...sa suzama djevojčice i strašću iskusne žene...njoj nikada nije smetalo što je gleda samo kroz kist i platno...što je voli uz bocu vina i jeftine cigarete...i što nikada neće biti samo njen...

Ona zna da on voli druge, i odlazi njima u zagušljive galerije, ne prašnjava potkrovlja...svjesna je toga...ali najviše voli samo sebe...i drugačijje ne može biti...

koliko bole rjeci? rjeci oštre kao žilet kad zapinju u grlu...kako paraju mozak rječi kad se i ne izgovore...rječi nepromišljene...odzvanjaju...koliko emocija izazivaju? kako ulivaju sigurnost? kako strah? kako izazivaju suze i smjeh? kako je moguće da sve to učini par slova ne izgovorenih? kolika ljubav - tolika bol...a opet samo rječi...i kako ostane samo na tome? na tih par slova...dva života koja se nikad neće spojiti...jedna drama, nikad ne odigrana...

samo se stavi tačka. hmm?

vrjeme je nestalo, iscezlo...ne znam gdje je, samo osjecam kako prolazi...brojim sekunde koje neumilno prolaze pored mene...a ne postoje za mene...

ja postojim samo u prostoru koji tesko definisem...ispunjavam ga svojom hipofizom, nista vise..

ja sam i dalje tu, ali vremena nema...krecem se...u prostoru..

i udisem prostor, i udisem snjeg, hladnocu...ali to ne znaci nista vise...

ujutro mi se ne ustaje iz kreveta..pa se i ne trudim....

moje malo srce kuca u ritmu pahulja...

...do proljeca...

Indija u zraku,
inces mirise u mraku,
cujem vjetar kako stize,
mazi me po vratu.
Milo dok te gledam,
vidim ti dva lica,
na tren si kao kurva,
na tren kao djevica.
Na krevetu je svila,
od uzitka sva se topi,
kao oblaci pod nama,
mi letimo po sobi,
pripijen sam uz tebe,
od vatre sve me zebe,
malo me je strah,
jer bojim se sam sebe (moja).

Ref: Bices uvjek moja,
kad sjecanja dogore,
i godine se zbroje,
a kad sklopim oci,
k`o andjeo ces doci...

Indija u zraku,
inces mirise u mraku,
cujem vjetar kako stize,
mazi me po vratu,
htio bih da znas,
da cu tvoje snove hranit,
kao vojnik hrabro,
vjecno cu te branit.
Sa usana cu tvojih,
citat pricu svog zivota,
i nece biti boli,
lazi ni sramota,
budi za me tu,
budi za me cista,
i kad budes stara,
meni bices ista (moja).

Ref: Bices uvjek moja,
kad sjecanja dogore,
i godine se zbroje,
a kad sklopim oci,
k`o andjeo ces doci...

svaki put ovako kad hocu da napisem nesto glava mi bude prepuna rjeci i recenica, ne posebno velikih i ne posebno komplikovanih...ali dovoljno kontradiktornih da svaki pokusaj sklapanja bilo cega  u smisao pada u vodu...

kazu kad se jedna vrata zatvore druga se otvore, meni se cini da zatvaram sve i jedna pred sobom i da mi se svaki iole odnos sa bilo kim urusava...i ponestaje mi vrata...a ona najteza i najveca se ne usudjujem da otvorim jer vec vidim da vode u propast...da mi je bar prozor neki, u svjet bjeli da pobjegnem....ali do tog ima jos dosta vremena.....vrata i vrata...

i izgubila sam nit..ponovo.....